(Podaci iz knjiga: "Krapinskih osam stoljeća", grupa autora, urednik Antun Kozina, nakladnik HPD "Strahinjčica" Krapina. 1998.; "Krapina: grad povijesti ikulture", grupa autora, urednica Agneza Szabo, nakladnik Grad Krapina 2004.)

1193.  locus Crapina prvi put se spominje u listini kojom pečujski biskup Kalan, tada upravitelj (gubernator) Kraljevine Dalmacije i Hrvatske. Riječ je o dokumentu kojim se zagrebačkom biskupu Dominiku i njegovim nasljednicima dozvoljava pravo ubiranja desetine od uroda žitarica i vina u Krapini.

2. lipnja 1225. u Krapini je boravio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV Arpadović.

6. srpnja 1311. prvi puta se u pisanim dokumentim, listzina zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića,  izrijekom spominje crkva "Sancti Nicolai de Krapina".

1. ožujka 1347. dodijelio je Krapini  hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I Anžuvinac (vladao  od 1342. do 1382.) povelju kojom je proglašena slobodnim kraljevskim trgovištem.

1416. grofovi Celjski Krapini potvrđuju stare privilegije, a dvije godine kasnije - 25. prosinca 1418. Herman Celjski udovoljava zamolbi suca i prisežnika trgovišta Krapine te izdaje javnu povelju kojom Krapini potvrđuje pravo održavanja godišnjega sajma na prvu nedjelju poslije blagdana Sv. Mihovila arkanđela (29. rujna) kao i pripadajuće trgovačke povlastice.

13. siječnja 1469. Krapinčanima su opet potvrđene privilegije. Nakon smrti Ivana Vitovca (1463.), vlasnik Krapine  postao kupnjom, traženu potvrdu starih "pravica" daje im Juraj Vitovac, grof zagorski, najstariji sin spomenutog Ivana.

1473. Zagorski krajevi, a među njima i Krapina stradavaju u pljačkama prilikom turskih provala u Hrvatsku, sve do Kranjske, Koruške i Štajerske.

19. studenoga 1489. kralj Matija I. Korvin dodjeljuje Krapini pravo održavanja još dva godišnja sajma - za blagdan Sv. Florijana (4. svibnja) te za blagdan Sv. Ladislava kralja (20. kolovoza).

8. siječnja 1588. kralj Rudolf II. potvrdio je Krapinčanima ranije stečene sloboštine, a u kasno ljeto  iste godine, odobrava im i izgled novoga službenoga pečata koji je izgubljen 1573. za burnih događanja  u vremenu izbijanja i trajanja Seljačke bune.

1590. godine kao prvi učitelj u Krapini spominje se kapelan Luka Benkoczy (Benkoczy capellanus ac rector scholae dicti oppidi Krapina), koji 1604. postaje krapinskim župnikom i na toj službi je do 1632. Slijedeći  poznati kapelan i učitelj, 1665., bio je Nikola Fabijančić. Kao prvi učitelj svjetovnjak spominje se, 1711., Petar Dunaj, koji je uz učiteljsku obavljao službu orguljaša i općinskoga notara (te  godine školu polazi 11 učenika).
26. kolovoza 1598. u Krapini je, na poziv bana Ivana Draškovića, održano zasjedanje HRVATSKOG SABORA. Na saborovanju su hrvatski velikaši raspravljali o obrani od Turaka. Sabor u Krapini zasjeda još 4. veljače 1599. - zbog tužbe ovdašnjeg plemstva protiv njemačkih vojnika, koji su im činili štete na imanjima; 13. lipnja 1600. radi određivanja novih poreza za financiranje gradnje utvrđenja oko  rijeke Kupe; 18. listopada 1605. te 3. kolovoza 1607. godine.

1615. godina upisana je na portalu dvorišnoga pročelja stambeno - poslovne zgrade (najstarija u Krapini), koja se u Krapini nalazi na uglu Magistratske i Ulice D.G. Krambergera. U 18. stoljeću bila je  plemička kurija obitelji Sermage, a oko 1800. godine grof Franjo Vojkffy osnovao je u njoj znamenitu TVORNICU KAMENINE, (radila do 1866.). U toj je zgradi 1841., zahvaljujući angažiranju Ljudevita Gaja, održana prva predstava na hrvatskome jeziku krapinskog amaterskog kazališnog društva. Danas  je zgrada u vlasništvu Konfekcije "Kotka" Krapina, a sadašnji vanjski izgled zgrada je dobila prilikom adaptacije u 19. stoljeću.

1644. godine započela je izgradnja Franjevačkog samostana i crkve Sv. Katarine. Utemeljiteljicom samostana smatra se  Ana Marija Erdödy, rođ. Keglević-Bužimski, koja je u oporuci ostavila 1000 forinti i 12 kmetova za podizanje samostana. Kao izvršitelja oporuke zadužila je mlađeg brata Franju Keglevića. Crkvu je 1657. posvetio Petar Petretić, Zabrebački biskup.

9. srpnja 1690. datira najstarije sačuvano pismo, kao dokaz postojanja poštanske službe na ovim prostorima. Spomenuto pismo, pisano na latinskom jeziku, poslao je neki Somagi, iz Beča preko Graza i Ptuja, u Krapinu na ime Petra Prašinskog, austro-ugarskog činovnika. Obitelj Prašinski u pisanim dokumentima spominje se već 1574. i nalazi se među najstarijim prezimenima i posjednicima zemlje u Krapini, gdje se sve do danas naziv "Prašno" zadržao za zemljište istočno od  Krapine (između Trškog Vrha i Radoboja). Poštanski ured u Krapini počeo je s radom 3. siječanja 1849.

Godine 1750. počela je izgradnja, za vrijeme krapinskog župnika Nikole Gorupa (1747. - 1778.), proštenarske crkve Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu. U nju je smješten kipić Bogorodice kojega je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović. Gradnja je trajala do 1761. kada ju je blagoslovio zagrebački kanonik i biskup beogradski Stjepan Puc.

13. listopada 1775. Krapinu je zadesio razoran potres. Tom je prilikom srušen veliki broj kuća, dvoraca a i mnoge su crkve pretrpjele velike štete. Nakon te  godine u gradnji kuća koriste se čvršći materijali, pa su neke sagrađene krajem 18. i početkom 19. stoljeća sačuvane sve do danas.

24. travnja 1812. - kralj Franjo I. Habsburški dodijelio je Krapini, posebnom svečanom poveljom, pravo održavanja šest godišnjih sajmova: 19. ožujka, 16. svibnja,15. srpnja, 22. kolovoza, 16. rujna i 7. prosinca.

5. svibnja 1837. kralj Ferdinand V potvrđuje udruzi krapinskih obrtnika cehovske propise. Bilo je to nakon što su se obrtnici organizirali kao staleško udruženje a u njega su ušli: čizmari, postolari, kovači, bačvari, stolari, košaraši, mesari, kolari, draguljari, tesari, klesari, lončari, kožari, zidari, tkalci, češljari, graditelji, sedlari, bravari, mlinari i pekari.

1845. godine  počela je radom krapinska knjižnica i čitaonica. Spomenute godine obratili su se Krapinčani, među kojima su bili Nestor Kiepach i     Josip Krleža, pismom Ljudevitu Gaju umoljavajući slanje Novina horvatskih i u krapinsku čitaonicu. Godinu dana kasnije čitaonica se spominje među pretplatnicima na časopis "Kmetijske i rokodelske novice". Od 1860. pa nadalje među članovima "Matice ilirske" spominje se i krapinska čitaonica.

Na kraju 1857. objavljeni su službeni podaci o popisu pučanstva. Krapina je imala 1188 stanovnika koji su živjeli u 192 kuće. Pola stoljeća kasnije, (1910.g.) Krapina ima 1470 stanovnika, od kojih je 95% pripadalo rimokatoličkoj vjeroispovjesti. Ostale konfesije bile su: židovi, kojih je bilo 60 ili 4,08%, grkokatolici - 10 osoba, grčko-istočni (od 1918. službeno se nazivaju pravoslavnima) 4 osobe te jedna osoba koja se izjasnila kao protestant. (Hrvatskim jezikom, kao materinjim govorilo je 1368 osoba ili 93,6 posto stanovnika.

4. svibnja 1875.  osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo Krapina. Prvi mu je na čelu, kao nadvojvoda, bio Nestor Kiepach. Društvo je od opreme imalo 500 metara cijevi i dvije vrste ljestava. Među najpopularnije krapinske vatrogasce, u njegovoj 130 godišnjoj povijesti, ubraja se Vilibaldo Sluga ( 1854. -  1931), koji je 30 godina obnašao i dužnost krapinskog gradonačelnika.

1882. smatra se godinom početka organiziranog planinarstva u Krapini. Naime, te je godine osnovano povjereništvo Hrvatskog planinarskog društva Zagreb. Povjereničku dužnost obnašao je krapinski odvjetnik dr. Josip Majcen.  Krapinska Podružnica  HPD-a, pod nazivom "Strahinščica" osnovana je 19. travnja 1899.

1884. godine osnovana je Prva zagorska štedionica d.d. Krapina, koja je imala važnu ulogu u razvoju ondašnjega gospodarstva u krapinskom  kraju. Temeljna glavnica iznosila je 50.000 forinti, razdijeljena na 1000 dionica po 50 forinti. Danas u Krapini, uz Samoborsku banku, koja je sljednik Obrtničko-štedno kreditne zadruge, djeluju  poslovnice Zagrebačke banke (Kroz različite nazive ona u Krapini djeluje od 1956.) te Privredne banke.

 18. veljače 1886. u Krapinu je stigao prvi "radni vlak" s radnicima i građevinskim materijalom i određenim željezničkim priborom, dok je službena komisija preuzela željezničku prugu Zaprešić - Zabok - Varaždin, a prema Krapini to je učinjeno 4. rujna 1886. Željeznička pruga od Krapine do Lupinjaka sagrađena je dosta kasnije, puštena je  u promet 16. veljače 1930. godine. Danas vlak iz pravca Zagreba, odnosno Zaboka prometuje samo do Đurmanca.

1895. u Krapini je otvorena viša pučka škola. Počeci šegrtske škole sežu u 1847. godinu, kada se spominje: "mešterski učeniki koji po nedeljah i svetkih v školu hodiju", takav način obrazovanja zadržao se do 1886. Redovita šegrtska škola počinje s radom  nakon što je 30. svibnja 1894. službeno registrirana.

1898. u Krapini je počela radom Tvornica štapova. Kasnije se počinje s proizvodnjom stolica, koja se nastavlja najprije pod nazivom DIP Zagorje, zatim "Šavrić" te danas  kao "Magor" d.o.o Krapina. (Taj se prostor, smješten u Ulica Frana Galovića, može pohvaliti s najdužom kontinuiranom proizvodnjom u Krapini.).

 1908. u Krapini je osnovan prvi sportski klub "Danica", koji kasnije prerasta u krapinsko Sportsko društvo "Zagorec", koje djeluje i danas. (U srpnju 1906. u Krapini se osniva "Hrvatski sokol".)  U okviru Društva postojale su, uz nogomet, muška i ženska odbojka, stolni tenis, plivačka, šahovska, skijaška i kuglaška sekcija.  Nogometni klub 1932. osvaja naslov prvaka Hrvatskog zagorja. Tijekom II svjetkog rata Društvo prestaje s radom, no na poticaj mladeži 1947. nogometaši se uključuju u natjecanja koja se organiziraju na području podsaveza Varaždin.

1926. počelo se u Krapini s eletrifikacijom. Naime, te se godine grad priključuje na elektropostrojenja poduzeća Krapinski ugljenokop d.d., osnovano 1907. (U Varaždinu je prvo električno svjetlo zasjalo 1889.). No, korištenje električne energije počelo je dvije godine ranije u Žutnici, gdje je počela raditi "Krapinska tekstilna industrija", koja je za svoj pogon koristila električnu energiju iz agregata s parnim pogonskim strojem snage 60 KS i generatorom od  60 kVA, napona 380/220 V. Između rudničke elektrane i mjesta sagrađen je nadzemni vod napona 3 kV, dužine 2,5 kilometra i transformatorska stanica. (Ta distributivna stanica bila je prva te vrste sagrađena u Hrvatskom zagorju).

7. prosinca 1941.  Utemeljena  je na osnivačkoj skupštini Sveopća seljačka gospodarska  zadruga zagorskih privrednika s ograničenim jamstvom za Kotar Krapina i sjedištem u Krapini, kojoj je danas pravni sljednik Poljoprivredna zadruga Krapina. Zadrugu je osnovalo 106 osnivača s po jednim glasom i jednim ulogom. Zadruga je djelovala za potrebe zadrugara na području današnjeg grada Krapine te općina Đurmanec, Jesenje, Petrovsko, Radoboj i Sveti Križ Začretje.

 30. lipnja 1956. rješenjem Narodnog odbora Općine Krapina osnovano je Komunalno poduzeće Krapina, kojem je danas pravni sljednik "Krakom" d.o.o. Ta je tvrtka u zajedničkom vlasništvu Grada Krapine i općina: Đurmanec, Jesenje, Petrovsko i Radoboj. (1. ožujka 1992. iz "Krakoma" se izdvaja i formira poduzeće "Pekom"  d.o.o. za proizvodnju kruha i peciva.) U prvim godinama nakon osnivanja Komunalno je poduzeće obavljalo poslove i usluge opskrbe vodom i održavanja vodovoda, kanalizacije, mjesnog saobračaja, klaonice, tržnice, sajmišta, groblja, kupališta, rasadnika te čišćenja i uređenja puteva i parkova.

3. rujna 1965.  u osnivačkom rješenju Skuštine općine Krapina,  za Dječji vrtić Krapina, uz ostalo stoji: "... Ustanova se osniva sa ciljem društvene pomoći radnoj porodici, te organizira poludnevni i dnevni boravak predškolske djece, a po potrebi i djece školske dobi..."  Bio je to prvi vrtić u Hrvatskom zagorju. Nakon, 1979. kada se odvajaju vrtići u Pregradi i Humu na Sutli - formiranje Općine Pregrada) vrtić dobiva naziv Dječji vrtić "Gustav Krklec" Krapina koji i danas nosi. Zbrinjavava 200-injak djece, uz grad Krapinu, i s područja općina Đurmanec, Radoboj, Petrovsko i Jesenje.