|
OBRAZOVANJE
Krapina je grad s dugom tradicijom školstva. Što se tiče pisane građe, prvi se učitelj, kapelan Luka Benkoczy, spominje 1590. g. (Benkoczy capellanus ac rector scholae dicti oppidi Krapina). Kroz 17. stoljeće službu učitelja obavljali su isključivo kapelani. 1711. g. došao je red i na svjetovnjake pa je za tu godinu vezano ime prvog učitelja svjetovnjaka – Petra Dunaja koji je uz učiteljsku službu obavljao i službe orguljaša i općinskog notara. Školska se zgrada prvi put spominje 1729. godine, a sagradila ju je općina. U veljači 1790. g. ta je zgrada izgorjela u požaru koji je izbio najprije u novome župnom dvoru, a uz školu izgorjela je i crkva i 12 okolnih kuća. Tako škola nije radila jedno vrijeme pa je zato sudac Varaždinske županije Ladislav Fodroci sazvao 1791. g. sjednicu Poglavarstva gdje je zatražio da se poduka nastavi u nekoj općinskoj kući dok se zgrada škole ne popravi, a roditelj koji na određeni dan ne bude htio poslati dijete u školu bit će kažnjen zatvorom. To je prvi spomen školske obveze i sankcija u gradskim zapisnicima.
U osnivanje niže gimnazije ili latinske škole (dijačke škole) gradska je uprava krenula početkom 1809. g., a gimnazija je započela s radom u kolovozu 1812. g. Budući da su gimnaziju polazila i djeca iz okolice („stranska deca“), općina 1814. g. određuje da moraju plaćati školarinu četiri forinte na godinu. Kako nema pisanih tragova iz toga vremena, ne zna se dokad je točno djelovala i tko je u njoj predavao.
Sredinom 19. stoljeća u Krapini je postojao produženi tečaj za osposobljavanje učitelja koji su tu prije odlaska na službu polagali ispite. Počeci šegrtske službe zajedno sa zamahom u obrtništvu i trgovini potječu također iz tog razdoblja. Nastava se održavala samo u neradne dane, a 1847. g. upisano je 27 šegrta.
1895. g. otvorena je Viša pučka škola s petim razredom i sljedeće godine sa šestim razredom. 1907. g. Zemaljska ju je vlada ukinula i umjesto nje je ponovno otvorena niža četverogodišnja gimnazija, tkz. Mala realna gimnazija koja je već 1929. g. pretvorena u Građansku školu. Ta je škola bila obrtničko-industrijskoga smjera i do 1944. g. imala je i više nego pozitivnu ulogu u obrazovanju mladeži krapinskoga kraja.
Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. g. u Krapini je ponovno otvoren prvi razred gimnazije i postupno su sljedećih godina ukidani razredi Građanske škole. Budući da je za vrijeme rata u prostorima škole bila smještena vojska, nastava se odvijala u privatnim kućama.
Nakon rata, točnije u školskoj godini 1947. / 48. Krapina dobiva po prvi put u svojoj povijesti potpunu gimnaziju koja je tada ujedno i jedina na području Hrvatskog zagorja. 1958. g. krapinskoj su osnovnoj školi pripojene područne škole u Lepajcima i Podgori, a školska godina 1964. / 65. bit će zapamćena po tome što je školska zgrada adaptirana (povećan je broj učionica i izgrađena je športska dvorana). Povodom proslave 300 godina krapinskog školstva, osnovna je škola dobila ime oca hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja.
Već oko 1960. g. uz gimnaziju u Krapini postoje i trogodišnja Škola učenika u privredi i dvogodišnja Upravna škola. Na temelju reforme školstva 1970. g. osnovana je jedinstvena ustanova pod nazivom Srednjoškolski centar u koju su ušle postojeće škole drugog stupnja: Upravna škola, Škola učenika u privredi i Gimnazija te novoosnovana verificirana Opća srednja škola s metalnim, elektro i drvnim usmjerenjem i Srednja tehnička metalna škola.
Druga osnovna škola u Krapini, OŠ Augusta Cesarca otvorila je svoja vrata 1971. g., a dotada je bila u sastavu OŠ „Ljudevit Gaj“. Obje škole danas imaju u svom sastavu i dvije područne - OŠ Augusta Cesarca PŠ Podgora i PŠ Škarićevo, a OŠ „Ljudevit Gaj“ PŠ Donja Šemnica i PŠ Lepajci.
Srednja škola danas nudi gimnazijske (opća, jezična i matematičko-prirodoslovna gimnazija), tehničke (tehničar za računalstvo, tehničar za mehatroniku, komercijalist i hotelijersko-turistički tehničar) i obrtničke programe (elektroinstalater, elektromehaničar, autoelektričar, tokar, strojobravar, bravar, plinoinstalater, automehaničar, autolimar,obrađivač na numerički upravljanim alatnim strojevima, frizer i prodavač) te je tako privlačna mladeži ne samo iz Krapine nego i iz okolice.
Od školske godine 2007./08. u Krapini djeluje i Visoka škola Hrvatsko zagorje Krapina koja osposobljava stručne prvostupnike/ce informatike, stručne prvostupnike/ce prometne logistike i stručne prvostupnike/ce menadžmenta. Što se tiče obrazovanja i prekvalifikacije odraslih valja spomenuti i Pučko otvoreno učilište koje nudi tri programa prekvalifikacije (ekonomski, komercijalni i trgovački), srednjoškolsko obrazovanje (ekonomska, komercijalna i trgovačka škola), osnovnu školu za odrasle u sklopu projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pod nazivom "Za Hrvatsku pismenost : put do poželjnije budućnosti" te osposobljavanje polaznika za sljedeće programe – vinogradar i podrumar, samostalni knjigovođa i računalni operater. Osim navedenih programa učilište nudi i razne tečajeve - tečaj osposobljavanja za rad na siguran način, protupožarnu zaštitu, brzo čitanje i mnoštvo kratkih računalnih tečajeva (Windows, Word, Exel, AutoCAD, Delphi, Photoshop, Izrada web stranica, internet, Workbench ...).
Gledajući širu sliku vidimo da je Krapina prava školska oaza koja na jednom malom prostoru nudi široku lepezu obrazovnih programa, a uz to želi građanima svih životnih dobi pružiti mogućnost cjeloživotnog obrazovanja.
(Literatura: Grupa autora. Krapina – grad povijesti i kulture. Krapina. 2004.)
KULTURA
Krapina je kulturni centar kajkavskog govornog i glazbenog stvaralaštva. Tu se svakog rujna održava "Tjedan kajkavske kulture", manifestacija koja uključuje nastupe folklornih grupa i pjevačkih zborova, brojne izložbe i znanstvene skupove, a njen najpoznatiji dio je Krapinski festival kajkavskih popevki koji se održava još od 1966. godine. Za vrijeme "Tjedna kajkavske kulture" tradicionalno se svake godine okupljaju i mladi na malom dječjem festivalu "Kaj u riječi, pjesmi i slici".
Među ono što predstavlja tradiciju ovoga kraja svakako treba ubrojiti i izdavanje fašničkoga Humoristično - satiričnoga lista "Zvonec". Prvi mu je broj tiskan 1906., a kako izlazi i danas (drugi kontinuitet izlaženja nakon II svjetskog rata od 1973.) uz samoborsku "Sraku" najstariji je list takve vrste u Hrvatskoj. U prigodi obilježavanja "Zvončeve" stote obljetnice izlaženja iz tiska je izašla knjiga "Za dobru volju", autor Drago Kozina, a izdavač je Humoristično društvo "Zvonec" Krapina. U knjizi su uz povijest "Zvonca" opisani, običaji "Vincekovo" i "Martinje", svadbeni običaji, mesarije, a oni koji vole zapjevati neku od starih kajkavskih popevki, u knjizi će pronaći njihove tekstove.
Radio Hrvatsko zagorje Krapina organizira Zagorski glazbeni festival "Zagorska krijesnica", a Radio Kaj i "Kajscena" Festival zabavne glazbe "Pjesmom do srca".
|
SW
